Menu:

Nešto drugo

 Snovi sanjaju javu.

 

ila je još uvek noć kad sam se probudio, pogledao sam prozor koji je stajao u uglu iznad stola i stolice, i u njemu se kroz razbarene venecijanere nije odražavalo ništa sem crnila i ništavila. Ustao sam kao i obično bez puno predomišljanja jer se uvek tešim da ću eventualno kasnje podmiriti sve što sebi uskraćujem ustajanjem i buđenjem. Uzdahnuvši duboko pogledao sam još jednom bliže kroz prozor, kao da je ovaj put tamo bilo nešto drugačije. I iznenandna svetlost me je zaslepila nestavši odmah u mraku, a odmah za njom me je zagluvela ogromna buka kao da se svet sudario sa nekim drugim i odjekivao u lančanoj reakciji. Izašao sam napolje tako slep i gluv, osetio sam da je vetar duvao i da je nosio miris kiše sa sobom. Trebao sam da odradim jednostavan deo mojeg svakodnevnog posla, ali uz sve neobične okolnosti izgledalo je kao da se oko mene nešto drugo dešavalo. I prisetio sam se svega kad je jedna od munja presekla crno nebo nada mnom i preletevši me nestala u daljini iza mene. Bio je to stvaran san kojeg sam jednom sanjao, bio sam baš gde sam bio tad, na granici. Ne na javi ni u snu, nije bila noć niti dan, ni mrak ni svetlost, kao da ni ja nisam bio, već neko drugi. I u snu je krenula da pada kiša, odjednom i jako. Tako se desilo i na javi, i kao i u snu ostavio sam sve i pobegao sa kiše. Nakon svega, kad je osvanulo i kad je kiša prestala, gledajući sve tragove nevidljive oluje koja je nestvarno nestala sa mrakom, nisam bio siguran na kojoj strani sam ja ostao.

osecaj | 26 Maj, 2021 01:19

Posted in Poglavlje - Tama. Dodaj komentar: (0). Permalink
Previous post»

Comments

Leave a Reply

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me